Promatrati iskustvo zatečenog prostora, u ovom slučaju sobe, koje kreće prema samoobrazovnom diskursu.
Mogli bismo krenuti od klasičnog opisa sobe. Onog koji govorio o njoj kao dijelu arhitekture, kao dijeljivom prostoru unutar strukture, gdje su granice(pregrade) uglavnom zidovi ili pak vrata. Korak dalje, možda nas i ne odvodi mnogo dalje od tog klasičnog opisa, no ipak ga želimo učiniti, imajući na umu kako ideja i pojam sobe danas lako može prerasti u npr. chat room. Također, često možemo pročitati i čuti kako je koncept nekog novoprojektiranog trga upravo taj da se on ponaša kao dnevni boravak. Radi se o toj težnji prema izmještaju interijera u eksterijer, mada ne i doslovno, već oponašanjem.
Kroz ovaj projekt/radionicu želimo postići prvo jedan intiman odnos sudionika prema živom tkivu sobe koji je u neprestanoj promijeni i nadogradnji kako soba ”raste” ili ”nestaje”.